Tuesday 2 October 2007

Jesen (opet)

Noć bez neba, noć jesenja; a kroz tamu
Ide, mili sumaglica, vlaga hladna,
Zemlja mokra i crni se k'o strast gladna.
Gde-gde samo suve senke golih grana
K'o kosturi od života, mrtvih dana.

Svuda zemlja; vidik pao. Vlažna tama
Po zvucima, preko mira, leži, spava.
I tišina u dolini zaborava
Mirno trune. Nigde nieg što se budi.
Sumaglica. Noć bez neba. Pokrov sudi.

Vladislav Petković - Dis

1 comment:

eilemach said...

iz Predgrađa Tišine

Znam ih. Al' ono što je meni dalo
Veliki vidik i nebesne boje,
Danas je nešto neznatno i malo,
Nešto što mislim da i nije moje.
Se je sad prošlost, nju niko ne čuva;
Pust vetar meni oko glave duva.